Nakon prvotnog šoka pri suočavanju s činjenicom da se nije rodilo zdravo dijete, većina roditelja zatraži pomoć u zdravstvenom sustavu. Zatim manje ili više uspješno prolaze kroz procese dijagnosticiranja, te rehabilitacije samoga djeteta. Usporedo s radom na rehabilitiranju djeteta, događa se proces prihvaćanja stanja djeteta – kako prihvaćanja trenutnog stanja, tako i sagledavanja mogućeg tijeka razvoja bolesti. Različiti su načini prihvaćanja, da spomenem dva ekstremna – jedan je da se suspektna dijagnoza djetetova pretvori u definiciju djeteta – dijete postaje dijagnoza. Takav roditelj u strahu očekuje pojavu svih mogućih simptoma koje dijagnoza može donijeti. Može, ali i ne mora. Drugi način, suprotno tome, djetetovo stanje promatra kao prolazno, gotovo kao grešku i samo je pitanje trenutka kada će se čudesnim činom iscjeljenja, dijete potpuno oporaviti. Suočavanje s istinom tada može biti iznimno bolan proces. Ali je nužno i prethodi procesu žalovanja – roditelj prolazi i tugovanje u kojem se oprašta s idejom zdravog djeteta. Taj proces je potreban da bi se realno sagledalo stanje, te s istinitim činjenicama moglo baratati. Tada se događa proces kojega je dr. Viktor Frankl spomenuo kad je govorio o rehumaniziranoj psihologiji. Promjena se dogodi kada se ljudski um prestane promatrati kao mehanizam te počinje iza same bolesti vidjeti ljudsko biće (Frankl, V., 2015.). Da proširimo, kada se dijete s poteškoćama prestane promatrati kao skup simptoma i ograničenja, te ga se počne tretirati kao ljudsko biće čiji život ima smisao čak i ako dijete zauvijek ostane u stanju teških poteškoća, tada se događaju značajne promjene u obitelji i stanju samoga djeteta.
Roditelj je onda sposoban voditi dijete kroz proces učenja i odrastanja na najbolji mogući način. Napor kojega je potrebno uložiti da bi se savladala određena vještina ili istrpjela bol, djetetu se predstavlja kao dobrodošao alat. Bodri ga se da se usprkos težini zadatka, potrudi.
Ako roditelj postavi za cilj odgojiti dijete koje će živjeti smisleni život unatoč svim svojim ograničenjima, onda se time postavlja odličan temelj da to dijete, kada postane odrasla osoba, smisao života može potražiti ili u stvaralačkim vrednotama koje ostvarujemo djelatnošću ili kroz doživljajne vrednote koje se realiziraju pasivnim promatranjem svijeta. Ili putem stava, koji se ostvaruju tamo gdje treba nešto nepromjenjivo prihvatiti kao takvo. U načinu kako se netko postavlja, otvara se punina vrijednosnih mogućnosti iz čega zaključujemo da ljudski život nalazi ispunjenje u stvaranju i radosti, ali i u patnji (Frankl, V., 1990.).
Da bi roditelj bio u stanju dijete dovesti do takve razine življenja života, roditelj sam mora osvijestiti isto i u vlastitom životu. I to na način da ne zanemaruje pojedine vrednote, nego se tijekom života bavi svakom od njih.
Tu se preklapaju rad logoterapeuta i roditelja/odgajatelja. Naime, logoterapija je u psihoterapiju unijela pedagoško- odgojni element, kako tvrdi Elisabeth Lukas. Logoterapija pomaže ljudima da sami pišu povijest svog života. Logoterapeut postavlja pitanja koja će izmamiti ljekovite i smisleno korespondentne odgovore koji će pacijenta samooblikovanjem i samoobrazovanjem pokretati dalje u smjeru egzistencijalne promjene stava (Lukas, E., 2006.:113). A roditelj djetetu odgojem i ljubavlju nudi psihičke, fizičke, mentalne i duhovne „alate“ koje će dijete kasnije koristiti mnogo puta u životu. Ako se u tome uspije, dijete izrasta u odraslu osobu koja rijetko kada gubi iz vida smisao svoga života.

Literatura:

1. Frankl, V. (2015). Čovjekovo traganje za smislom. Zagreb: Planetopija2. Frankl, V. (1990). Liječnik i duša. Temelji logoterapijske i egzistencijske analize. Zagreb: Kršćanska sadašnjost
3. Lukas, E. (2006). Duhovna psihologija, Izvori smislena života. Đakovo: Karitativni fond UPT

Autor: Vedrana Grgić

Danas je, više nego ikada, obitelj kao zajednica stavljena na kušnju. Na čemu se može temeljiti sreća suvremene obitelji? Tradicija nestaje, instinkt čovjekov je zatomljen. (Frankl, 1990). Sve veći broj ljudi osjeća se izdvojenima iz uobičajenih sklopova obiteljskog života. (Gašpar , Perković 286. str) Logoterapija uči da čovjek koji teži smislu na jedan način postaje sposoban za patnju, a na drugi način sretan. Jer volja za smislom vodi do ispunjenja smislom, a to osigurava užitak i dobar osjećaj. Čovjek se bolje nosi s vanjskim poteškoćama i unutarnjom boli, tjeskobe i patnje kada razumije da mu život ima svrhu. I misiju. Čovjek izvorno i praiskonski teži za tim da bude sretan. Kant tvrdi da bi čovjek trebao istovremeno težiti za tim da bude dostojan te sreće. Jer kada se u čovjeku stvori temelj za biti sretan, sreća i radost dolaze same po sebi. Sreća je tako nuspojava, a ne cilj, a radost može dati smisao životu jedino ako sama ima smisla. Tek osjećajna težnja k vrednotama kao i vršenje namjeravanih čina poimanja vrednota može čovjeka ispuniti istinskom radošću.(Purjo, 2020). Prema Scheleru, čak ni civiliziranost nije dovoljna jer ljudi moraju težiti dostizanju najviše razine, područja svetih vrijednosti. Temeljna vrijednost razine svete vrijednosti je vrijednost osobe, a vrijednosti svetosti susreću se u iskustvu ljubavi koje susret dviju osoba omogućuje. Frankl tvrdi da se smisao može otkriti samo u djelovanju za dobrobit druge osobe. (Purjo, 2020). A ljubav je jedini način da se drugo ljudsko biće pojmi u najdubljoj srži njegove osobnosti. (Frankl, 2015). Svatko ima neodoljivu potrebu da bude ljubljen, ali da bismo postali ljubljeni, moramo biti dostojni ljubavi i u skladu s time se ponašati. Stoga čovjek može i treba dorasti do osobe dostojne voljenja. (Lukas, 2016). Smisao osobne egzistencije upućuje na zajednicu (Lukas, 2016). Franklovo „Biti tu za nešto ili nekoga“ Lukas razrađuje tvrdnjom da se muškarci mogu jače identificirati s ”Biti tu za nešto’,’ a žene s ”Biti tu za nekoga”. (Lukas, 2016).Ljubav, potraga za smislom, služenje drugima, potreba za zajednicom su dobar temelj za osnovati obitelj. Tada dolazimo i do dinamike odnosa unutar obitelji. Prirodno je pronaći svoje mjesto unutar zajednice. Ponekad je to i borba moći. Odgovornost svih članova zajednice jest da se s moći sučele, a uzajamno poštovanje je najbolja zaštita od vladavine moći. (Lukas, 2016). Budući da ljudi imaju svoju bezuvjetnu vrijednost, zavrjeđuju naše bezuvjetno poštovanje, što najčešće zaboravimo upravo u odnosu s onima koji su nam najbliži. (Lukas, 2016). Osobito izazovno može biti poštovanje i prihvaćanje adolescenta kao osobe. Ali je neophodno potrebno, jer poštovati mladu osobu znači imati povjerenja u njezine mogućnosti da odraste i razvije se u odgovornu osobu u skladu s njezinim skrivenim individualnim potencijalima. (Purjo, 2021) Zreli, odrasli ljudi bi morali biti toga svijesti i u komunikaciji, jer sredstvima rata ne možemo ostvariti mir. Nužno je govoriti jezikom ljubavi, te je modulacija stava svake osobe koja uvidi svoje nedostatke u odnosima prijeko potrebna. Svako neslaganje između misliti, govoriti i djelovati je izričito antikomunikacijsko. Stoga Lukas upozorava na komunikacijske greške u govoru (Lukas 2016) od kojih bih izdvojila dvostruko vezujući govor (Fon Tun, 2018) kao zamku koja dugoročno može ostaviti ozbiljne posljedice na psihu budućeg odraslog čovjeka. (Frankl, 2018). Osobe na višem stupnju zrelosti otvorene su, čestite su, transparentne za osobu s kojoj komuniciraju, te predvidive i dostojne povjerenja. Kod njih znamo na čemu smo. (Lukas, 2016). Za dobru komunikaciju autor Imago tehnike Hendrix preporuča 3 koraka zrcaljenje, validacija i empatija. Validacija je naša spremnost da vidimo da je svijet druge osobe valjan kao i naš svijet, te vodi prema derefleksiji koja je važna stavka na putu do smisla. Josef Seifert je razradio temeljne stavova osobe koji su neporecivi uvjeti za nalaženje smisla i ostvarivanje smisla, a samim time i poštovanja druge osobe. (Lukas 2016). Lukas smatra kako ti stavovi ljudima pridaju sposobnost za obitelj i partnerstvo te kada bi ljudi izgradili takove stavove, sigurno bi udovoljili neodoljivoj potrebi da budu ljubljeni, dapače, pripalo bi im više nego su to sebi ikada zamišljali. A čovjek koji voli i koji je voljen ne može ne biti sretan.

Literatura:

1. Lukas,E.,( 2016.), Sreća u obitelji, Zagreb, Biblioteka oko tri ujutro,
   2. Frankl, V. (2018). Patnja zbog besmilena života, Zagreb: Biblioteka oko tri ujutro
   3. Purjo, T. ( 2021.), The concept of love in logotherapy, Zagreb, DOBRO Institut
   4. Purjo,T. (2020.) The Spiritual Capabilities of Viktor Frankl’s Logotheory: Guidelines for Successful Application, BoD, Books on demand, Norveška.
   5. Purjo, T. ( 2021.). Mogućnosti korištenja holističkog (cjelovitog) poznavanja ljudskih i objektivnih duhovnih i etičkih vrijednosti kao temelja za odgoj i obrazovanje mladih, Zagreb, DOBRO Institut
   6. Frankl, V. (2015). Čovjekovo traganje za smislom. Zagreb: Planetopija
   7. Šulc fon Tun, F., (2018.) Kako razgovaramo – problemi i rešenja, Beograd, Laguna
   8. Hendrix, H. (2008.), Getting the Love You Want, New York, Holt Paperbacks Henry Holt and Company, LLC
   9. Gašpar N, Perković I. ( ). Teologija u Rijeci – područni studij Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu O zdravlju i religiji u suvremenom društvu

Autor: Vedrana Grgić

“Upućuj dijete prema njegovu putu, pa kad i ostari, neće odstupiti od njega” (Izreke; 22:6; Biblijar)

U ovom radu analizirat ću temu pomaganja mladome čovjeku da pronađe svoj put u svijetu s kojim se ne zna nositi, oslanjajući se na nepresušno vrelo dobara i stvaralačkih mogućnosti, te učenja logoterapije. Rad iznosim kao roditelj koji u odgoju koristi logoterapijske smjernice i kao vjernik, koji se oslanja na biblijsko učenje. U prvom dijelu, iznosimo dio prepričanog dio intervjua s starijim teenagerom koje je iznio svoja razmišljanja o nastavku života ili njegovom prekidu. „U trenutcima kad mi je bilo teško, budila sam se tužna, nije mi se ustajalo, išlo u školu, razmišljala sam o tome da skočim kroz prozor. Kao da su postojala samo dva odgovora- ili ova agonija ili olakšanje kad umrem. Ali, znam da ne može biti tako jednostavno. Što ako smrt nije ono što mislimo da je? Što ako smrću ne odlazimo u Raj? Tko kaže da smrt donosi olakšanje? Što ako se trenutkom smrti zamrzne posljednji osjećaj kojega osjećamo i onda vječno ostanemo u tom osjećaju? Ima li smisla umrijeti? Što dobivamo smrću? Hoće li sve patnje nestati smrću? A drugo… Što ostaje ovdje na Zemlji, ako umrem? Moji roditelji, braća, ostaju s tugom i boli. I krivnjom. Što će biti s mojim kolegama u školi, prijateljima? Ne želiš takvu patnju nikome. Možeš si reći: „Pa što, ja patim dugi niz godina, a oni će samo par godina zbog moje smrti i proći će ih.“ Ali to bi značilo da uspoređujemo patnju. Možemo li uspoređivati patnje? To je nemoguće. Strah od toga, je li bolje nakon smrti… Što ostavljam iza sebe? Što sam ja napravila kao osoba? Što sam mogla napraviti da sam ostala živjeti? Ako je sada teško, ne znači da će stalno biti tako. Možda ću jednom biti ponosna na sebe jer sam izdržala.Priča iz Biblije o sinu koji je stalno bio uz tatu i sinu koji je otišao, sve izgubio, pa se vratio. (Luka 15: 11-32: Biblija). Tata je bio sretniji jer se ovaj vratio, nego brat kad ga je vidio. A zašto? Jer je (sin op.a.) pogriješio i vratio se onome što je ispravno. Ako danima ne ustaješ iz kreveta ili teško ustaješ iz kreveta, pa ipak ustaneš, to ti znači više. Jer je to postupak koji ti je do tada bio težak. To je tvoja mala pobjeda. I skužila sam da je dobro biti zahvalna jer imam male pobjede, umjesto da imam prevelika očekivanja od sebe i budem nesretna jer ne mogu, jer ne uspijevam.Ne može se uspoređivati onaj koji je uspješan s onim koji pokušava. Samo ako su bili u istim uvjetima, možemo nešto naučiti od te osobe. Samo to. Uvijek postoji smisao života. Uvijek postoji ono za što se živi – bilo banalno, nova epizoda omiljene serije ili crtanje. Samoozljeđivanje ili smrt, nisu odgovori. Možda misliš da ni smrt ne zaslužuješ. Ljudi nisu svjesni što je sve samoozljeđivanje – nejedenje jer misliš da nisi zaslužio jesti taj dan, nepijenje jer misliš da nisi zaslužio piti taj dan, konzumiranje droga, da bi si naštetila. Bilo što, što ti šteti, s namjerom da ti našteti (je samoozljeđivanje).“ (N.N. 2021.)Da bismo lakše razradili što sve sadržava ovo izlaganje, a i odgoj djeteta u suvremenom društvu, osvrnut ćemo se na pojmove koji su važni u procesu odgoja i sazrijevanja mlade osobe. To su vrednote tj. vrijednosti, identitet, prava pojedinca, odgoj i obrazovanje itd.

VREDNOTE I VRIJEDNOSTI

Vladimir Anić određuje da su vrednote „temeljna uvjerenja i stavovi na kojima počiva društvo ili djelatnost javnog ili tajnog društva” (Arlović, 2020.). Vrijednosti se u društvu ispoljavaju kao ideal norme koje ljudi, društvene grupe i politički pokret nastoje realizirati svojom djelatnošću. One pojedincima i skupinama čine osnovu za njihovo opredjeljivanje odnosno vrednovanje kakav svijet jest i kakav bi trebao biti. One su jednostavno osnova koja ljudima „određuje pogled na svijet” s jedne strane, a s druge strane sustav kriterija po kojima oni vrednuju taj isti svijet sa sobom i/ili oko sebe. Zbog toga one čine osnovu formiranja identiteta pojedine osobe, ali i pojedinih skupina (Arlović, 2020, 25).Obitelji koje nemaju zdrav sustav vrednota ili ako ne rade svjesno na promoviranju istih kroz primjenu u svakodnevnom životu, imaju poteškoću u prenošenju dobrih vrednota na svoju djecu. Ona svakako uče promatranjem. Ako su roditelji ili staratelji i sami dvojbenih kriterija ili čak nečiste savjesti donosili i provodili životne odluke, onda se puno teže djeci i mladima može prenijeti čvrst temelj vrednota na koje se oni mogu oslanjati. Rokeach-evu skalu vrijednosti čine terminalne životne i instrumentalne vrijednosti. Terminalne životne vrijednosti su pozitivna afilijacija (pravo prijateljstvo, sreća, sloboda, zrela ljubav, sigurnost obitelji), univerzalno pro-socijalno usmjerenje (jednakost, mir u svijetu, ljepota u svijetu, unutarnja harmonija), zrelo postignuće (mudrost, samopoštovanje, društveno uvažavanje, osjećaj postignuća), ugodnost (uzbudljiv život, ugodan život, zadovoljstvo) te sigurnost i spasenje (spasenje, nacionalna sigurnost). U instrumentalne životne vrijednosti ubrajamo samousmjeravajuću kompetentnost (intelekt, logičnost, sposobnost, neovisnost, maštovitost, ambicioznost, otvorenost), restriktivni konformizam (ljubaznost, odgovornost, poslušnost, samokontrola, čistoća) te prosocijalna briga (opraštanje, vedrina, pomaganje, ljubav, hrabrost, poštenje).

LJUDSKA PRAVA I SLOBODE

Ljudska prava i slobode pripadaju ljudskom biću samom činjenicom da je ljudsko biće, i to bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi. Zbog takvoga njihovog određenja: „Sva ih ljudska bića posjeduju bez obzira na prava i dužnost koja pojedinac može imati (ili ne imati) kao građanin, član obitelji, radnik ili član bilo koje društvene ili privatne organizacija odnosno asocijacije.” (Arlović, 2015, 267). Ljudska prava i slobode zagarantirane su i Ustavom Republike Hrvatske. Međutim, ostvarivanje temeljnih prava djevojčici je bilo uskraćeno jer nitko nije sprečavao obiteljsko nasilje. Naime, majka je odabrala šutjeti. Djevojčica je, ohrabrena i vođena razgovorima s prijateljicom, odlučila pozvati policiju nakon jednog od napada na nju. I tijekom njenog boravka u zaštićenom prostoru održavale su stalan kontakt. Na sreću, roditelji djevojčice su vrlo brzo spoznali težinu situacije u kojoj su se našli, te su pristali da svi zajedno nastave rad sa stručnim službama. Izgubljena mlada osoba je putem pravog prijateljstva odlučila preuzeti odgovornost za stanje svoje obitelji, te se zauzeti za vlastitu sigurnost i slobodu. Tu napor kojega ona treba uložiti da bi se pronašla, tek počinje. Od nje se očekuje da preuzme odgovornosti i za svoje postupke i način života, što konkretno znači povratak učenju, odmicanje od opijata za kojima je i ona posezala te, vremenom, osvještavanje vrijednosti u sebi.

IDENTITET

Tema kojom se po mom osobnom zamjećivanju mladi čovjek danas bavi više nego mladi ljudi prije 30-tak godina jest tema identiteta. Što je identitet? Identitet je skup karakteristika odnosno manifestacija koje označavaju pripadnost pojedinca nekoj skupini i omogućuju mu da u njoj učinkovito djeluje, te čovjeku daje najveći dio odgovora na pitanje „Tko sam ja?”. Pripadnost nekoj društvenoj strukturi je prirodna potreba i tendencija – dakle, rezultat evolucije! (Šunjić, 2020). U stvaranju osobnog identiteta glavnu ulogu imaju usmjeravanje u okviru obitelji, ali i okolina i sustav odgoja i obrazovanja. Kako bi taj proces bio učinkovit i uspješan, djelovanje svih triju faktora (obitelj, okolina i odgojno-obrazovni sustav) mora imat zajednički temelj, zajednički sustav vrijednost ‒ etiku, moral, tradiciju, ciljeve, itd. (Šunjić, 2020.).Postoje grupe mladih koji ozbiljno razmišljaju o samoubojstvu kao rješenju svoje patnje, vrlo su zbunjeni u po pitanjima njihovog identitets. Putem društvenih mreža, te kroz njihovu međusobnu komunikaciju, nameću im se pitanja za koje mladi smatraju da su dužni dati brze i određujuće odgovore. A odnose se na određivanja kojem spolu pripadaju, koje poremećaje duševne ili psihičke prirode adolescent prepoznaje na sebi, kakav odnos ima prema obitelji, školi, svome tijelu, pitanja identiteta. Kontinuirana izloženost takvim pitanjima „guraju“ mladog čovjeka da se izjasni. Veliki broj članaka i video uradaka koji promoviraju takva pitanja nisu dobronamjerno niti afirmativno napravljeni, nego sugestivno i manipulativno nameću mladom čovjeku da se „prepozna“ i identificira s njima. A sve to u svrhu veće gledanosti takvih sadržaja, što autorima osigurava financijsku dobit. Mlad čovjek nije zreo, a ako nema dovoljno kvalitetnih informacija, činjenica i uvida uz čiju pomoć bi mogao razlučiti što jest dobro za njega, a što nije, vrlo lako se izgubi. Tada uloga zrelog odgajatelja, obitelji sa zdravim stavovima, prijatelja koji imaju dobar sistem vrijednost i vrednota, mogu pomoći da se osloni na dobre sustave vrednota. Također ih je potrebno uputiti da ne izbjegavaju napore niti u fizičkom niti u mentalnom smislu, nego da ulože napor u učenje, rad i stvaranje, da ne odustaju.

LITERATURA:

1. Biblija, 2003., Kršćanska sadašnjost, Zagreb
   2. N.N. (2021.)„Zašto se ne isplati samoubojstvo“. Tonski zapis izlaganja teenagera, privatna arhiva, Zagreb.
   3. Arlović, M. (2020). Europske vrijednosti, ljudska prava i slobode osnova Ustava Republike Hrvatske i Ugovora o Europskoj uniji. Zbornik radova međunarodne znanstveno-stručne konferencije. Migracije i identitet: kultura, ekonomija, država.
   4. Zagreb: Institut za migracije i narodnosti.
   5. Škreblin Kirbiš, I. (2020). Životne vrijednosti kao prediktor stavova studenata prema emigraciji. Zbornik radova međunarodne znanstveno-stručne konferencije. Migracije i identitet: kultura, ekonomija, država. Zagreb: Institut za migracije i narodnosti.
   6. Šunjić, M. (2020). Uloga obrazovnog sustava na formirane i razvoj identiteta.Zbornik radova međunarodne znanstveno-stručne konferencije. Migracije i identitet: kultura, ekonomija, država. Zagreb: Institut za migracije i narodnosti.
   7. Frankl, V. (2015). Čovjekovo traganje za smislom. Zagreb: Planetopija

Autor: Vedrana Grgić